Astrološki (astronomski) sat u zlatnom gradu

“Kada su izgradili svoj grad,
oni su ga postavili na čvrste (fiksne) znake zodijaka,
i četiri tačke kompasa.”
Tommaso Campanella, 1613.

Astronomski sat u Pragu (Orloj) nalazi se na staroj gradskoj skupštini i napravljen je 1410. godine. Praški astronomski sat ima dva velika brojčanika, gornji je astronomski, a donji je kalendarski. Na prvi pogled, možda neće biti očigledno, šta zapravo ovaj jedinstveni i precizno dizajnirani sat predstavlja ili da li on uopšte radi. To nije iznenađujuće, jer i astronomski i kalendarski sat je dokaz znanja i veštine naših predaka, što se prenosilo iz jedne generacije u drugu.

Zahvaljujući njima i dobroj sreći kroz istoriju, praški sat je sačuvan, tako da se i danas možemo diviti ovom genijalnom satu, koji pokreće satni mahanizam.

Do 17. veka astronomski sat je bio glavni izvor stanovnicima Praga, gde su mogli gledati vreme, koji je datum, kao i informacije o poziciji Sunca, Meseca i znakova zodijaka. Praški astronomski sat se može pohvaliti sa apsolutno neobičnom sposobnošću, koji posmatrač kada spolja gleda ne primećuje odmah. Naime, deo od precizno operativnog mehanizma je originalan, iznad svega mislim na mehanizam koji pokreće kazaljku zodijaka, Meseca i Sunca, a koji ima tri glavna, velika i kovana zubčanika, gde se svaki od njih kreće nezavisno, ali ka jednoj osovini.

Prvi točak sa 365 zubaca, okreću zodijačku ruku, dok drugi točak sa 366 zubaca okreće ruku Sunca i treći točak sa 379 zubaca, pokreće ruku Meseca.
Astrološki brojčanik predstavlja pokretnu mapu nebeskog svoda na kojoj možemo posmatrati poziciju Sunca, Meseca i zodijačkih znakova. Ono šta mi posmatramo na nebu, pojavljuje nam se slično tome, što je pokazano na prikazu nebeske sfere. Potrebno je i znati gde je ekvator i tropski pojas na nebeskoj sferi, gde je horizont i koliko daleko ispod horizonta mora biti Sunce, da bi bio potpun mrak. Mi opisujemo nebeski i tropski pojas, kao i nebeski horizont, projektovanjem istih na celu nebesku sferu.

Naš horizont je važan zato što ga koristimo da bi odredili kada se Sunce, Mesec i zvezde dižu i zalaze, jer znamo da na primer, nije odmah mračno nakon zalaska Sunca i da moramo čekati sumrak (smrkavanje). Prava je noć kada je Sunce vise od 18 stepeni ispod horizonta, a tokom zimskog solsticija ono dodiruje tropski pojas Jarca, dok tokom letnjeg solsticija, dodiruje tropski pojas Raka. Tokom prolećenog i letnjeg ekvinocija, Sunce putuje kroz ekvator. Za ovu vidljivu orbitu Sunca tokom godine na nebeskoj sferi, znalo se još iz davnih vremena.

Nebeska sfera na brojčaniku sata je opisana vrlo jednostavno, tako što je projektovana nebeske sfere na površinu brojčanika, kao što bi na primer, projektovali senku (figure senke) na nekom zategnutom platnu. Zamislimo da je izvor svetlosti, tamo gde je Severni pol od nebeske sfere, a to je odmah pored severne zvezde (Severnjača). Slika je pozicionirana tako da dodiruje nebesku sferu na suprotnoj strani, drugim rečima na južnom polu i da je postavljena vertikalno na zemaljsku.

Eksperti to nazivaju seterografskom projekcijom i to je najverovatnije ono što je praški učenik Jan Šindel mislio kada je dizjanirao astronomski brojčanik sata. Linije latitude na satu su predstavljene kao koncentrični krugovi, gde je tačka tropskog pojasa u Jarcu predstavljena u manjem unutrašnjem krugu, a tačka tropskog pojasa u Raku, predstavljena je u velikom krugu. Ekvator je ilustrovan kao krug između njih, a to je isto slučaj i sa našim horizontom. Horizont na nebeskoj sferi, formira krug tačno gde je horizontalna ravan od mesta gde smo mi locirani i seku se nebeskom sferom.

Na astronomskom brojčaniku horizont je predstavljen kao granica između plave oblasti, koja predstavlja dan i oker područja, koje predstavlja sumrak i zoru. Sunce raste na Istoku, što je levo od brojčanika i kulminira na jugu, koji je na vrhu brojčanika. Zapad je desno, a Sever dole na dnu.

Istorija astronomskog sata u Pragu

14. vek – konstrukcija kule od stare gradske skupštine je završena u 1364. godini tokom vladavine Čarlsa IV. U 1380. godini, tokom vladavine njegovog sina, sat na kuli je opremljen udarnim mehanizmom sa dvadesetčetvrorosatnim brojčanikom, koji je imao jednu ruku.

15. vek – najkasnije do 1410. godine, sat na kuli gradske skupštine, bio je opremljen sa neverovatnim astronomskim satom, kojeg je napravio najbolji sajdžija Mikulaš Kadane. Na osnovu kalkulacije Jana Ondrejova, koji je takođe bio poznat kao i Jan Šindel, profesor i  potkancelar praškog univerziteta. Jan Šindel je takođe bio i lični doktor kralju Vencelslasu IV, a kasnije i kralju Sigismundu od Luksemburga. Kameni obod oko astronomskog brojčanika je ukrašen fantastičnim figurama, kao što je: miš, mačka, žaba i slepi miš, kao i različitim maskama, koje je napravio Petar Parlel. Kasnije, 1490. godine, jedan novi sajdžija, koji se zvao Jan Ruže zvani Hanuš i Jakub Čeh, dodali su kalendarski brojčanik sati. Oni su takođe ugradili figuru smrti, koja je predstavljena kosturom i to je najstarija pomerajuća figura ili statua na satu.

16. vek – Jan Taborski je napravio velike promene u drugoj polovini 16. veka zajedno sa sajdžijom Danielom Skrivanom. Taborski je tokom cele godine pažljivo posmatrao i istraživao operacije sata, kako bi temeljno razumeo sve njegove funkcije. Ne samo da je popravio neke od grešaka na satu, već ga je i poboljšao. Tokom njegovih dvadeset godina rada na tom poslu, Taborski je donjem brojčaniku kalendara dodao automatsko merenje dana i dodao je “dane gozbe” od Jana Husa i Svetog Prokopiusa. Taborski je proširio astronomski brojčanik do dvanaest sati vremena, pokazujući vreme na nemački način, koje se prvo koristilo u nekim Bohemijskim zemljama (Češkim), tokom vladavine cara Ferdinanda I. Koristeći boje on je predstavio oblasti dana, noći, zore i sumraka na brojčaniku. Astronomskom delu sata dodata je ruka sa loptom u obliku Meseca i okretanjem njegovog srebrnog dela, pokazuju se faze Meseca. Taborski iz Klokotska Hore je bio i autor “Izveštaj o praškom astronomskom satu” iz 1570. godine, što su bila prva detaljna tehnička uputstva o operacijama ovog sata.

17. vek – popravke su vršene na udarnom mehanizmu i podešavanju kretanja Mesečeve lopte na brojčaniku, koja je okretanjem tačno pokazivala faze Meseca. Najverovatnije u ovo vreme stacionirane (nepokretne) drvene statue su bile postavljene ili ugrađene na fasadi sata.

18. vek – tokom ovog veka, astronomski sat često nije radio, sve do 1787. godine, tokom vladavine Josefa II, kada je bio temeljno popravljen. Popravke su radili sajdžija Jan Landesperger pod nadzorom Antonia Strnada, koji je bio profesor matematike i glavni u opservatoriju – Klementinum. Astronomski sat je spašen od destrukcije.

19. vek – važan događaj za astronomski sat je bio remont koji je završen u 1866. godini, kada je originalni satni mehanizam ukolnjen, pa je pouzdani i moderniji hronometar sa klatnom zamenio ovaj prethodni satni mehanizam. Sličan hronometar je korišćen na Big Benu u Londonu. Mehanički delovi astronomskog sata su popravljeni od strane Danek kompanije, a ostali delovi od strane Heinz kompanije. Metalni ram i veći deo mehanizma su sačuvani u njihovom originalnom stanju, dok je za kretanje Mesečeve ruke dodat mehanizam koji je automatski osiguravao njeno kretanje, tako nije je trebalo više nameštati rukom, kao pre toga. Takođe, statue na fasadi, kao i pomerajuće statue od Apostola su popravljene. Umetni astronomski i kalendarski brojčanik je od renomiranog slikara Josefa Manesa, koji je crtao na stacioniranom ispupčenju od kalendarskog brojčanika istorijski trinestovekovni poziv na odbranu za Prag, koji je korišten tokom vladavine Venceslasa II. U 1880. godini, sajdžija František Kanberski, instalirao je pevca sa duvalicom (cev), koja ispušta zvuk.

20. vek – tokom češkog ustanka protiv Nemačke okupacije u maju 1945. godine, gradska skupština je teško oštećena od bombi, tako da je astronomski sat pretripio bombardovanje od strane Nemaca i teško je oštećen od vatre. Velike popravke i rekonstrukcija astronomskog sata su završene 1948. godine i od tih dana sat više ne radi (ne udara) prema starom Bohemijskom dvadesetčetvorosatnom vremenu, već prema novom civilnom vremenu. Danas sat udara svakih četvrtinu sata i svaki sat. Neki važni mehanizmi sata, zamenjeni su električnim, a dvanaest apostola i druge drvene statue na astrološkom satu je ponovo napravio Vojtek Suharda.

Mesec na astronomskom satu

Mesec ima svoju putanju na nebu, a na astronomskom satu se kreće duž ekliptike. U toku 29 dana i 13 sati, on će proći kroz sve svoje faze. Mesec je u punoj fazi kada je na suprotnoj starni od Sunca na satu.

Na nebeskoj sferi zvezde formiraju sazvežđa, a većina imena sazvežđima su data još u dalekoj prošlosti. Za astronomski sat u Pragu, najvažnija su ona sazvežđa po kojima se Sunce kreće na nebeskoj sferi u toku godine. Ova putanja Sunca se zove ekliptika, gde se nalaze sazvežđa zodijaka, a to su 12 sazvežđa, gde Sunce tokom godine prolazi kroz svako sazvežđe zodijaka jednom mesečno. Ekliptika na astronomskom satu je predstavljena kao prsten na kome su prikazi simboli sazvežđa zodijaka. Prsten ekliptike skreće ekcentrično u smeru kazaljke na satu.

Kako se čita astronomski sat?

Ruka na satu se okrene ukupno 365 puta tokom godine. Rimski brojevi pokazuju civilno vreme, dok letnje računanje vremena nije zastupljeno na astronomskom satu, pa od poslednje nedelje u martu do poslednje nedelje u oktobru, astronomski sat pokazuje jedan čas manje.

Gotski brojevi se nalaze na periferiji sata i oni pokazuju vreme od početka zalaska Sunca, a tokom godine se pomera tako da se u vreme zimskog solsticija cifra od 24 suočava sa rimskim brojem IV, kada je ravnodnevnica suočava se sa brojem VI, kada je letnja dugodnevnica sa brojem VIII, broj 24 se suočava sa rimskim brojem VII.

 

 

 

 

0
    0
    Your Cart
    Your cart is emptyReturn to Shop
    Scroll to Top